Objavljeno 05/17/2017

12:46:30 PM

X-37B ponovo na Zemlji

Zbog odsustva gravitacije astronauti u svemiru narastu nekoliko centimetara

Da, zbog odsustva gravitacije astronauti dobivaju po nekoliko centimetara u visinu te se zbog toga njihova garderoba mora birati imajući to u vidu. Nešto slično se događa i na Zemlji kad dugo vremena spavate u krevetu, kralježnica nije izložena pritisku i veze među kralješcima se opuštaju. Kažu da su ljudi u načelu višlji ujutro za jedan cm nego navečer. Zbog konfuzije koju bestežinsko stanje stvara u našem unutrašnjem uhu vršeni su eksperimenti sa trudnoćom na malim životinjama. Po povratku na Zemlju neki mladunci su imali „neprihvatljive zdravstvene tegobe. Iz tog razloga zasad još nijedna trudna astronautkinja nije letjela u svemir.

Sport sportašima svemir svemircima – al može i zajedno

Nije tajna kako su vrhunski sportaši daleko više plaćeni od vrhunskih znanstvenika koji istražuju svemirska prostranstva. Manje je poznato kako proračuni za izradu poznatih, markantnih sportskih arena (čitaj; stadiona, igrališta..) dostižu „astronomske iznose“, usporedive sa proračunima bespilotnih letjelica koje istražuju svjetove u Sunčevom sustavu, nerijetko ih i premašuju. Razlika je u tome što ima daleko više stadiona od broja svemirskih letjelica. Javnost itekako može percipirati veličinu primjerice rukometnog ili košarkaškog igrališta, košarkaške ili rukometne lopte. Mali broj ljudi zapravo ima pravu predodžbu veličine svemirskih letjelica. Za vas smo izabrali primjer usporedbe košarkaškog igrališta i bespilotne letjelice Juno u orbiti oko Jupitera.

Dimenzije standardnog košarkaškog igrališta iznose 28mx15m (29mx15m NBA). S druge strane tijelo letjelice Juno mjeri 3.5x3.5x3.5m (aprox), na njoj se nalaze tri fotonaponska panela od kojih svaki mjeri gotovo 3m širine i 9m dužine. Pogledajmo ilustraciju koja nam zorno prikazuje kako to izgleda „na terenu“ i u usporedbi sa čovjekom. Juno postavljena u sredinu košarkakog igrališta izgleda prilično impresivno. Ova letjelica istražuje Jupiter i tamo je sada jedini robotički izaslanik ljudske vrste. Najudaljenija je to letjelica od Sunca koja za svoj elektroenergetski sustav koristi fotonaponske panele. Njezini fotonaponski paneli po efikasnosti (i cijeni) daleko prevazilaze one koje koristimo na Zemlji, pa ipak iako ima ukupno 72m2 „fotonaponskih prijemnika“ u najpovoljnijem položaju oni tamo daju svega 480W struje (sjetite sa kako npr kućni usisivač za svoj rad treba četiri do pet puta više, oko 2000W). Sport i svemir? Da, može i zajedno!

Marino Tumpić

Pogledajte usporedbu velikog radioteleskopa i stadiona

Astronomi u svojim istraživanjima svemirskih prostranstava koriste mnogobrojne instrumente. Neki su javnosti poznatiji neki baš i nisu. Senzore za istraživanje svemira nalazimo na svemirskim letjelicama, avionima, na planinskim vrhovima, u pustinjama, duboko pod zemljom.. 

Osvrt na gotovo nevjerojatan preokret u utrci ka Mjesecu

Znate već kako je krenula utrka u svemir.. Sputnik, potom Gagarin pa Armstrong a onda svemirske postaje, raketoplani i tisuće znanih i neznanih bespilotnih letjelica. Sedamdesetih smo osvojili Mjesec, ljudi i roboti su bili tamo i tu je priča stala na gotovo trideset godina. Sredinom devedesetih pomalo bojažljivo smo ponovo poslali „nešto“ ka Mjesecu a zatim je naš prirodni satelit nanovo došao u fokus interesa.