Pristup portalu

Pretraga

Ko je Online

Ko je na web-stranici: 749 gostiju i nema prijavljenih članova

Vremenska prognoza

 
 

Socijalni mediji

Share This

Follow Us

Solarni blokovi oko Sunca

ŠTA BI BILO KAD BISMO POSTAVILI SOLARNE BLOKOVE OKO SUNCA

Obradio: SULJANOVIĆ JASMIN

Datum 12.12.2022.godine

 

Kako bi izgledao život na Zemlji ako bismo uspjeli napraviti solarne blokove i postaviti ga oko Sunca?
Koliko blizu Sunca bi izgradili soalrne blokove?
Kako bismo snagu i energiju prenijeli na Zemlju?

Svake sekunde Sunce proizvodi ogromne količine energije koju teško možemo zamisliti. Svakih 90 minuta Zemlje dobije dovoljne količine svjetlosti da napaja čovječanstvo cijelu godinu. U 2021. godini, od ukupne električne energije koju smo proizveli, samo 3,1 % dolazi iz solarnih panela. Kada bismo izgradili više solarnih panela ovdje na Zemlji, do nas ne bi stigla sva Sunčeva energija. Sunce proizvodi energiju koje se kreće u svim smjerovima. Od Sunca ne dolazi sva svjetlost koja pada na Zemlju, čak i u kontaktu sa površinom naše planete. Jedan dio svjetlosti se odbija, a drugi dio prolazi kroz Zemljinu atmosferu. Uzimajući u obzir koliko se energije gubi prije nego što uopće stigne do solarnih panela na Zemlji, bilo bi mnogo efikasnije da naše solarne panele postavimo negdje gdje bi mogli biti suočeni sa Suncem svaki dan.
Ako želimo da potencijal solarne energije ima maksimalnu jačinu, trebat će nam ogroman broj panela. Solarni paneli su napravljeni od fotonaponskih ćelija ili PV ćelija koje pretvaraju Sunčevu svjetlost u električnu energiju. Morali bismo napraviti ove ćelije na Zemlji, prije nego što ih donesemo u svemir. Taj prevoz bi koštao mnogo novca. Da bi uštedjeli na troškovima, potrebno je napraviti solarne panele od najlakših mogućih materijala poput galijum arsenoid. Sa ovim materijalom možemo napraviti pojedinaćne solarne ćelije, svaka veličine tanjira. Kada ih donesemo u Zemljinu orbitu, stavimo ih u solarne blokove veličine 60 kvadratnih metara. Sa ovakim blokovima možemo napraviti raspored stavljanja blokova oko Sunca. Takav model postavljanja solarnih blokova oko Sunca predložio je Friman Dajson, nazvana Dajsonova sfera (prsten). Dajsonova sfera je najjednostavniji oblik ogromne magnetostrukture koju bismo postavili oko Sunca.
Friman Dajson je teoretizirao da mnogo naprednije civilizacije su napravile ovakav solarni blok oko svojih zvijezda kako bi iscrpili svu njenu energiju.
Obim Sunca je oko 4,4 miliona kilometara, tako da bi nam bilo potrebno milijarde solarnih blokova da pokrijemo Sunce. Dajsonova sfera bi morala biti malo dalje od Sunca kako ne bi dodirnula njegovu vruću površinu, što znači Dajsonova sfera bi morala biti veća od Sunca.
Drugi model postavljanja solarnih panela jeste njihovo nezavisno kruženje oko Sunca. Vremenom bi se moglo dodavati sve više solarnih panela kako bi se stvorile složenije strukture. Za sada ne postoje materijali koji se koriste za izradu solarnih panela da bi mogli biti blizu Sunca, da se ne istope.
Jedan od rješenja jeste izgradnja svemirske solarne elektrane na mjestu između Zemlje i Sunca i odatle primati ogromne količine energije. Teoretski, ako bi svemirska solarna elektrana bila 10 kvadratnih kilometara, mogla bi napajati 1,5 miliona domova. Ako se uporedi sa površinom Zemlje tebalo bi nam oko 6 miliona solarnih blokova da bi proizveli istu količinu energije.

Govoreći o snabdjevanju Zemlje energijom, kako bi mogli vratiti svu tu energiju na Zemlju i kako bismo je mogli iskoristiti?
Sistem za transport energije bi trebao biti bežični. To bi značilo korištenje mikrotalasnog zračenja, gdje bi nam trebale ogromne antene. Tada bi naša svemirska solarna elektrana koristila to mikrotalasno zračenje za proizvodnju električne energije. Te antene bi zauzele mnogo prostora na Zemlji.
Mogu se koristiti i manje antene kako bi pojačali mikrotalasni signal sa solarne elektrane i taj signal uhvatili na Zemlju. Međutim to je ogroman rizik za stanovništvo na Zemlji. Tada bi mikrotalasno zračenje bilo dovoljne jačine da može zagrijati ljudsko tkivo i izazvati bolne opekotine kože. Mikrotalasna radijacija bi zagrijala i vodeni svijet. Okeani, rijeke i jezera bi počeli ključati. Ako se rezervari vode ispod Zemljine kore dovoljno zagriju, unutrašnji pritisak bi mogao da dovede do eksplozije cijele planete.
Kada bismo mogli zaobići sve ove zastrašujuće nedostatke, postavljanje solarnih blokova u svemir bi bio veliki napredak za našu civilizaciju. Prema Kardaševovoj skali, ljudi na Zemlji pripadaju nultoj civilizaciji zbog toga što ne koristimo svu energiju koju nam pruža Zemlja. Kardaševa skala je mjera naprednosti civilizacije zasnovana na upotrebljivoj energiji koju može proizvesti.
Kada bismo bili u mogućnosti da iskoristimo svu energiju Sunca kroz Dajsonovu sferu ili solarne panele koje kruže oko Sunca, pripadali bismo civilizaciji tipa II. To znači imali bismo mnogo više energije nego što se može zamisliti.

Izvor: NASA Space Centar